TRAGOVI NA RAČUNU
Ne želim ovo jutro da pišem članak!
Ne želim!
Danas želim u potpunosti biti iskrena sa vama, da umjesto zapisa u dnevnik s vama, podjelim svoje mišljenje, želje i strahove. Iako, da budem iskrena, ne posjedujem zvaničnu Knjigu Tajni, ponekad znam ostaviti trag na nekoj hartiji ili računu.
Ponedjeljak ( oblačni dan aprila. 2010, još u toku 21 vjek)
… Više mi nije potreban budilnik, jer skoro da i ne spavam. Zapitam se gdje je nestao moj svjet u kojem sam nalazila sve ono što mi nedostaje u svakodnevnom haosu. Budim se i tražim tragove osmjeha koje sam ostavila prije počinka; nažalost jutros sam umjesto osmjeha pronašla samo poruku na neuglednom komadiću papira: “Zivjeti u strahu, u kajanju, u stalnom strahu od straha, ne moći oka sklopiti i ne moći dušom danuti, i pri svemu tome raditi ,smijati se i razgovarati, to znači za ljude kao ja živjeti i uspjevati među svjetom “(I.A).
Udahni, duboko udahni, ne razmišljaj o problemima, pokušaj da se isključiš, sve je to normalno, ne možeš promjeniti situaciju, svjet je postojao i prije tebe, šuti i trpi, zažmiri na jedno oko, kontroliši se, budi kao ostali nemoj mimo svjeta, ugrizi se za jezik, on tebi treba - a ne ti njemu, sve ima svoj kraj, mlad si ,tvoje kosti mogu podnjeti mnogo!
Ma dosta mi je svega, odlučila sam dati odogovor na sve ove navedene fraze , svakojake narodne izreke, poslovice i mudrosti.
Dišem već 24 godine!
O problemima moram razmišljati, ako neću JA ko će drugi? Ako znate nekoga ko hoće javite mi!
Pokušala sam da se isključim, ali ne ide, ipak sam HOMO SAPIENS, a ne HP!
Sve je normalno? - Ali šta? Ne mogu promjeniti situaciju? GLEDAJ ME!
Svijet jeste postojao prije mene, prije nas, ali vrijeme je za GENERALKU!
Šuti i Trpi!
Pričamo o krucijalnim stvarima, a ne o buntovništvu bez razloga, imam jezik i shodno s tim ću da Vam pričam!
Zažmiri na jedno oko. – NEĆU jer imam dva, i savršen vid!
Kontroliši se! – Nije problem ako sam u krivu!
Budi kao ostali, nemoj mimo svjeta! – Hmmm… gdje ostali tu i mali Mujica, hvala lijepa, ali ne bih jer imam svoje stavove!
Ugrizi se za jezik! – Volim meso priznajem, ali ne bih, sebe žrtvovala!
On tebi treba, a ne ti njemu! – Da, da, naravno, ipak ovo je vrijeme modernog robovlasništva!
Sve ima svoj kraj! – Ento smisleno, o kojem kraju pričamo?
Mlad si i tvoje kosti mogu podnijeti mnogo! – Da, evo čekam da mi udarite pečat u vidu roka trajanja,ili bolje konzervirajte me kao tunu i navedite do kad vrijedi pakovanje!
Svi naprosto imaju odgovore na moja pitanja, svjet je prepun filozofa, sociologa, samozvanih psihologa i mesija 21 vjeka... Ljudi, ja nisam buntovnik bez razloga, ja samo želim normalan život kao mlada osoba. Želim da jednog dana moja djeca imaju normalniju i zdraviju sredinu za život i suživot, da ne žive u vremenu lažnih ideala kao ja. Da ne moraju razmišljati kako da uklope posao i obrazovanje, tj. da im obrazovanje bude nedostupno radi naših “akademika” koji uredno griju stolicu u parlamentu, kao mačke na vrućem limenom krovu…a ne, to je film oprostite.
Vrijeme je da razmislimo koliko mi zaista želimo da mjenjamo situaciju, našu budućnost kao i budućnost budućih naraštaja, da se educiramo, informiramo o građanskoj hrabrosti i podstičemo toleranciju…Jer svijet je na NAMA!
