imampetlju.net by GARIWO

Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini prolaze kroz složenije situacije od bilo kojih  mladih ljudi na evropskom kontinentu.

Poslova je malo, plaće su niske, država je u velikoj mjeri disfunkcionalna i budućnost za mnoge izgleda nesigurna i nedefinisana. Rezultati nedavno provedenih  anketa pokazuju da većina mladih ljudi u Bosni i Hercegovini  žele emigrirati u inostranstvo, u nadi da će  pronaći sigurniju i svjetliju budućnost. To je možda jedan od najvažnijih aspekata nesretne zemlje, koja u stvari ima ogroman potencijal: kako kapacitetom obrazovanih stanovnika, tako i prirodnim ljepotama, neuporedivim u Europi.

Kao strancu, ponekad mi je teško shvatiti tešku situaciju kroz koju prolazi bosanska omladina, okružen sam sa puno mladih ljudi, mojih vršnjaka, koji nisu u mogućnosti da završe fakultet, zbog balansiranja punog radnog vremena, da bi preživili kao i učenja za ispite.

Nadalje, prosječna mjesečna plaća nije dovoljna kako bi se omogućila samostalnost. Obrazovni sistem, posebno na razini univerziteta ne služi interesima studenata, podložan je korumpiranosti, uprkos činjenici da postoji takođe sposobnih članova univerziteta, fakulteta. Ova kombinacija čimbenika dovodi do imigriranja velikog broja mladih u inozemstvo željnih znanja i mogućnosti zaposlenja. Štela ili veza je potrebna od upisa u školu pa sve do intervjua za posao.

Postavlja se pitanje: Obzirom na jačinu problema, šta se može učiniti da bi se došlo do promjene?

Kao prvo Bosna i Hercegovina,  nije prošla kroz tranzicijski period kao ostale postkomunističke zemlje. Rezultat toga je bosansko civilno društvo, koje zbog rata početkom devedesetih se nije moglo razvijati u bilo kojem aspektu.

Nadalje,  politički poredak, koji je bio nametnut Bosni i Hercegovini od strane međunarodne zajednice samo je učvršćivao  etničke podjele, što u konačnici predstavlja nacionalističke, kao i ekonomsko-socijalne  interese na državnoj razini.

Međunarodna zajednica i dalje nemeće standard u ovoj zemlji, i implementira ih.

Zbog pojave održivog civilnog društva u Bosni i Hercegovini sa izgrađenim političim interesima, došlo je do samog ključanja i komešanja. Ono što je iz svega ovoga vidno i  jasno je činjenica da mladi ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu ovisiti o trenutnom stanju i uređenju države, kao i o međunarodnoj zajednici. Budućnost ove zemlje se oslanja na talente i potencijale svoje omladine, a kako je isti vidan ne vidim razloga da se ekonomska i politička situacija ne promjeni.

Caleb Waugh