MOJI ŽIVOTNI KONCI

Utorak, 29 Juni 2010 13:01 administrator
Ispis PDF

 

Najteža stvar i jedna od početnih stavki pri riješavanju problema jeste suočavanje. Suočavanjem sa samim sobom, i vječitim strahom u nama od neuspjeha.Koliko puta smo samo krenuli iznova? Koliko puta smo skupili i zadnji atom hrabrosti, snage i volje  da iskažemo svoj stav na glas? I koliko puta dobili jedno veliko NIŠTA? – Mnogo puta, čak toliko da više ne znamo da li smo ikad nešto i pokušali.

 

Da li sreća igra veliku ulogu ili je sve do nas, i u našim rukama? Gledam svoje ruke i pokušavam da pronađem te začarane konce koji upravljaju sa mnom kao drvenom marionetom. Pokušavam da prekinem taj začarani krug, i taj ciklus monotonije! Znate da su najednostavnije stvari i najteže izvodljive. Pa se pitam da li da počnem sa komplikovanim? Naprosto dosadilo mi je da sjedim negdje u samom kutu i čekam ne bi li sunce progrijalo, ili ne daj Bože koja ideja sinula sama od sebe. Danas sam uzela sve svoje strahove i želje, skupila ih na jedno malo skriveno mjesto  meni znano i počela da ih odmotavam poput klupka vunice. Naišla sam na stvari, činjenice, ljude, pa čak i one što imaju izgled samog čovjeka a ipak to nisu, želje, cjeli jedan spis strahova i nedoumica. Prava crna knjiga!  Sad mi valja biti resturator same budućnosti,  treba mi mnogo snage i opreza pri svakom koraku koji napravim,  da se ne zapetljam poput mačke u klupko...Početak, zašto su svi početci tako teški? Ili možda nisu?!Ipak, veliki je broj pojedinaca koji se ogledaju u modelu izgrađivanja vlastitog karaktera i osobe kroz plaćene satove meditacije ili prakticiranjem neke novonastale religije koja nudi „instant“ prosvjetljenje. A ima i onih koji su zauzeli mjesto promatrača. Oni se nadaju najboljem, strahuju od najgoreg ali njihova filozofija i dalje ostaje: „netko će obaviti posao za mene“. Njih je, možda, i najviše.To su „spavači“ koje se zove na buđenje. Njihovo buđenje je nužno. Potrebno je da se suprostavimo lošim utjecajima u što većem broju. Jer i oni koji vjeruju kako se do uzdizanja duše dolazi „petominutnim tretmanom u mikrovalnoj pećnici“, nešto poduzimaju. Nisu nepokretni. Oni djeluju i pokušavaju pronaći ljubav koju će podijeliti s drugima. Pokušavaju uvesti sklad u svoj život. Oni šire pozitivne vibracije. Imaju volju za promjene i učenje koje će ih, moguće, dovesti i do shvaćanja vrijednosti zivota i drugih uzvišenih učenja. A „spavači“…?! Oni u svom snu ne mogu doprinjeti ničemu.

Poticanju pozitivne promjene može svako doprinjeti. To ne zahtjeva naporan i teški rad, već samo želju za osobnim dobrom; ostvarivanjem sreće za one koje volimo, želju da živimo u boljem i sretnijem svijetu. DANAS  SVEČANO DAJEM OBEĆANJE DA ĆU UZETI U RUKE SVE SVOJE KONCE I POČETI IZNOVA, MA KOLIKO MI SE ČINILO TEŠKIM !

 

Ažurirano Četvrtak, 01 Juli 2010 10:10

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Bukovina i Hrastovina

Društvena Kritika

Jedina država bez poreza !