imampetlju.net by GARIWO

Svečana akademija povodom dodjele Nagrade "Duško Kondor" za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti za 2011. godinu, održana je 22. februara 2011. u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu u organizaciji NVO Gariwo Sarajevo i Grada Sarajeva.

Ovogodišnji dobitnici prestižne nagrade, koja nosi ime po beskompromisnom prvaku građanske hrabrosti Dušku Kondoru,  istakli su se svojom hrabrošću, plemenitošću i odlucnošću da kažu NE negativnim autoritetima u najtežim situacijama u kojima su se našli.

Komisija na čelu sa Uwe Kitzingerom, CBE (govor možete pročitati ovdje), osnivačem i prvim predsjednikom Templeton koledža Univerziteta Oksford, odabrala je četiri ovogodišnja dobitnika Nagrade "Duško Kondor" za građansku hrabrost i jednog dobitnika Nagrade Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti.

Na Akademiji su govorili  Visoki predstavnik međunarodne zajednice i EU Valentin Inzko (govor možete pročitati ovdje), ambasador Kraljevine Norveške NJ.E. Jan Braathu (govor možete pročitati ovdje), predsjednik međunarodne Komisije za dodjelu Nagrada Uwe Kitzinger, CBE (govor možete pročitati ovdje), zamjenik gradonačelnika Grada Sarajeva,  Miroslav Živanović (govor možete pročitati ovdje) i član borda NVO Gariwo Ferid Muhić (govor možete pročitati ovdje), profesor filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta „Kiril i Metodij“ u Skoplju.

Svečanoj akademiji prisustvovali su  i visoki predstavnici diplomatskog kora, predstavnici političkog i društvenog života naše zemlje, gosti iz Hrvatske, Crne Gore i Makedonije i više od 600 maturanata gimnazija i srednjih škola iz Bihaća, Bijeljine, Stoca, Mostara, Trebinja, Tuzle, Konjica, Zenice, Sarajeva...

Dobitnici Nagrade  "Dusko Kondor" za gradjansku hrabrost za 2011. godinu su:

• Josip Reihl Kir  - posthumno
• Dr Zlatko Hrvic – posthumno
• Dr Sekul Stanić  - posthumno
• Zoran Mandlbaum

Dobitnik Nagrade  "Dusko Kondor" za afirmaciju gradjanske hrabrosti za 2011. godinu je Esad Kočan (govor možete pročitati ovdje)

Svetlana Broz, direktorica NVO Gariwo se zahvalila svim pojedincima i institucijama koje su zaslužne za uspješnu realizaciju ove akademije, naročito Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Norveške, kao glavnom donatoru, Gradu Sarajevu, kao partneru i FTV BiH kao glavnom medijskom pokrovitelju ovog događaja.

Josip Reihl Kir, rođen 25.07.1955. u Siraču, općina Daruvar, u Hrvatskoj. Završio Ekonomski fakultet u Osijeku, nakon čega je radio u Srednjoškolskom centru u Đakovu, a od 1981. godine u policiji. Od 31. 07.1990. do 1. Jula 1991. bio je načelnik Policijske uprave Osijek.

Ubijen je 1.07.1991. u političkom atentatu u Tenji, kod Osijeka.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Josipu Reihl Kiru, posthumno, zato što je, svakodnevno rizikujući sopstveni život, iskazivao svoju građansku hrabrost u toku 1991. godine, tako što je:

• Bio aktivni protivnik ratne opcije u Hrvatskoj, o čemu je uporno javno govorio
• Istrajno odbijao da politika zauzme primat nad profesijom i utiče na rad Policijske uprave Osijek, na čijem je čelu bio.
• Štitio prava svakog građanina bez obzira na njegovu etno-nacionalnu ili drugu pripadnost.
• Ulagao u funkciju mira svoje lično povjerenje koje je imao kod građana uporno ih i uspješno ubjeđujući da ne pristaju na različita zastrašivanja, te da uklanjaju barikade, koje su postavljali na putevima između sela.
• Na svim pres konferencijama uporno iznosio istinu i javno suočavao pojedine nemoralne novinare sa činjenicama da su čuli istinu, a odmah nakon toga u svojim medijima je izokrenuli i objavili kao laž, čime je još 1991. među prvima razotkrivao političku instrumentalizaciju velikog dijela medija u  funkciji zastrašivanja i manipulacije građanima.
• Na sjednici Skupštine Osijeka u junu 1991. javno za govornicom obećao: „Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti.“
• Iako svijestan da će biti ubijen, o čemu je obavijestio i tadašnjeg Ministra unutrašnjih dijela, otišao je na pregovore 1. jula 1991. u Tenju, iz koje se nije vratio, jer je tog dana ubijen u političkom atentatu, organizovanom od onih koji su bili svjesni da dok je Josip Reihl Kir živ, ne mogu započeti rat u Hrvatskoj.

Dr Zlatko Hrvić, rođen u 20.06.1950. u Čitluku. Diplomirao na Medicinskom fakuletetu u Sarajevu 1975. Bio direktor Specijalne bolnice za duševna oboljenja Domanovići do kraja aprila 1992. Bio je osnivač i šef prvog Centra za mentalno zdravlje otvorenog u BiH u Mostaru. Umro 21.05.2006.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se dr Zlatku Hrviću iz Mostara, posthumno,  zato što je, iako svjestan rizika kojem se izlaže, iskazao svoju građansku hrabrost:

• U aprilu 1992. godine, kada je, rizikujući sopstveni život, kao direktor Psihijatrijske bolnice u Domanovićima, ostao u bolnici da bi zaštitio i spasio 158 najtežih psihijatrijskih bolesnika, koji nisu bili  u stanju da se staraju sami o sebi, čak ni po pitanju najosnovnijih egzistencijalnih potreba, a bili su prepušteni na milost i nemilost raznih paravojnih i vojnih formacija, koje su harale tim prostorima, čineći zločine.
• U aprilu 1992. kada je zauzimanjem, miniranjem i prekidom komunikacija od strane bivše JNA i paravojnih jedinica bio potpuno onemogućen dolazak dežurnih ekipa u bolnicu u Domanoviće, kojoj je prekinut dovod električne energije i vode i onemogućeno dopremanje hrane dr. Zlatko Hrvić je, sa dvojicom medicinskih tehničara, nadljudskim naporima, svakodnevno izlažući vlastiti život opasnostima, uspjevao osigurati minimalne količine vode i hrane za preživljavanje pacijenata.
• Kada je nakon povratka u Mostar ogromnim naporima našao mogućnost da svih 158 nezaštićenih psihijatrijskih bolesnika iz bolnice u Domanovićima bezbedno evakuiše u Mostar 18.04.1992. i rasporedi ih u druge medicinske ustanove, čime ih je spasio sigurne smrti.

Dr Sekul Stanić, rođen 07.04.1943. u Miljevini kod Foče. Diplomirao na Medicinskom fakuletetu u Beogradu 1971. Specijalizaciju iz pedijatrije završio 1978.  Radio u Opštoj spomen bolnici u Foči od 1975., a od 1985. je bio na dužnosti direktora do decembra 1992.

Ubijen je 17.12.1992. u Miljevini.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se dr Sekulu Staniću iz Foče, posthumno,  zato što je, rizikujući svakodnevno sopstveni život, iskazao svoju građansku hrabrost od aprila 1992. godine, kada je:

• kao direktor Opšte spomen bolnice u Foči, nesebično pomogao na različite načine svojim kolegama i osoblju bolnice da nađu spas, dok su bili žrtve progona na etničkoj osnovi.
• pomogao desetinama pacijenata da nađu spas i prebacio ih na sigurnu teritoriju, jer su bili progonjeni na etničkoj osnovi
• spasio veći broj trudnica - porodilja od zlostavljanja, silovanja i sigurne smrti evakuišući ih na sigurnu teritoriju.
• Do poslednjeg dana svog života ostao dosljedan svojim moralnim principima, koje je platio životom, jer je dana 17.12.1992. ubijen u policijskoj stanici u Miljevini.

Zoran Mandlbaum rođen je 9.09.1946. u Mostaru.

Diplomirao na mašinskom fakultetu u Mostaru. Bio je tehnički direktor fabrike „Soko“ u Mostaru. Za vrijeme rata bio predsjednik Jevrejske općine u Mostaru. Sada radi u Federalnom ministarstvu poduzetništva i obrta.  Živi u Mostaru.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Zoranu Mandlbaumu, iz Mostara, Bosna i Hercegovina, zato što je, svakodnevno rizikujući sopstveni život, iskazivao svoju građansku hrabrost od 1992. do 1995.godine, time što je:

• Intervenisao za desetine građana koji su bili zatočeni u logorima Heliodrom i Dretelj, od kojih je nekoliko i uspio osloboditi iz logora.
• Kao predsjednik Jevrejske općine Mostar izdao preko 200 potvrda sa kojima su građani, životno ugroženi zbog svoje etničke pripadnosti, mogli prelaziti u Hrvatsku i odatle odlazili u druge zemlje, spašavajući se od progona, mučenja i vrlo često sigurne smrti.
• Kao predsjednik Jevrejske općine Mostar izdavao potvrde životno ugroženim bošnjačkim porodicama, od kojih je najmanje pet porodica s tim potvrdama našlo utočište u Izraelu.
• Pomogao sklapanje desetine mješovitih brakova u ratu time što je jednog od budućih supružnika krišom prevodio na drugu obalu Neretve u tada podjeljenom Mostaru, da se ponovo nađe i može vjenčati sa svojom predratnom ljubavi.
• U periodima najveće gladi i nestašice lijekova, dovozio je konvoje humanitarne pomoći u tzv. istočni Mostar, zbog čega je pokušan i atentat na njega, kada mu je pod auto podmetnut eksploziv u zapadnom Mostaru, u kojem je živeo.

Esad Kočan, rođen 1.01.1956. u Godočelju, kod Berana, Crna Gora, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Skopju 1980.

Radio je kao novinar „Pobjede“, bio zamjenik odgovornog urednika političko-informativnog programa TV Crne Gore. Jedan je od osnivača „Monitora“ i ratni odgovorni urednik crnogorskog nezavisnog nedjeljnika „Monitor“. Danas je glavni i odgovorni urednik crnogorskog nezavisnog nedjeljnika „Monitor“ i predavač na Institutu za medije Crne Gore. Živi i radi u Podgorici.

Nagrada Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti dodjeljuje se Esadu Kočanu, zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže, afirmisao građansku hrabrost u periodu od 1988. do danas, tako što je:

• Svoju građansku neposlušnost i nepristajanje na politički diktat moćnika platio smijenjivanjem sa dužnosti urednika političko-informativnog programa TV Crne Gore 1988.
• Svjestan razorne moći tadašnje političke idieologije diktirane iz Beograda i Podgorice postao suosnivač crnogorskog  nezavisnog nedjeljnika „Monitor“, u cilju objektivnog, nepristrasnog i nezavisnog izvještavanja građana Crne Gore.
• Napisao i objavio impresivan broj članaka i kolumni, u kojima je bez obzira na teške  posljedice, razotkrivao, imenovao i osvjetljavao različite negativne fenomene u društveno-političkom miljeu Crne Gore i SFRJ.
• U vrijeme ratova u Hrvtskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu, kao novinar i glavni i odgovorni urednik „MonitorA“, u svojim tekstovima i kolumnama kontinuirano i dosljedno iznosio svoje stavove protiv ratova i gorljivo promovisao antiratnu opciju, kao jedinu moguću i moralnu.
• Poslednje dvadeset tri godine svog rada posvjetio aktivnoj afirmaciji građanske hrabrosti  kroz svopstveni primjer novinara koji ne odustaje od iznošenja istine u najopasnijim vremenima, u kojima nosioci politike zla, ratova, razaranja i ubijanja ne prezaju ni od bacanja bombi na redakciju „MonitorA“, zastrašivanja i premlaćivanja novinara, pravljenja spiskova građana koji na kioscima kupuju „Monitor“.
• Žrtvovao četiri godine svog porodičnog života, prinuđen da, nakon suspenzije s posla,  suprugu i kćerku od šest mjeseci pošalje u inostranstvo 1992., da bi se mogao kao novinar aktivno boriti za svoje ideale mira, protiv rata u Bosni i Hercegovini i time afirmisati građansku hrabrost.